Umjesto toga, detaljno opisuje strategije za suzbijanje „superširitelja“ dezinformacija, uključujući:

• Proporcionalne mjere protiv pojedinaca i koordiniranih mreža koje šire dezinformacije, unutar i između platformi.

• Kampanje imunizacije javnosti otkrivanjem taktika i motiva iza obmanjujućeg sadržaja.

Tko stoji iza izvješća?

Glavni autori izvješća dolaze iz velikih tehnoloških tvrtki i globalističkih institucija:

• Adeline Hulin, voditeljica Odjela za medijsku i informacijsku pismenost pri UNESCO-u.

• Jennie King, direktorica za klimatska istraživanja i politiku u Institutu za strateški dijalog (ISD).

• Daegan Kingery, specijalist za digitalnu sigurnost i pouzdane tehnologije pri WEF-u.

• Ashley Walker, istraživačica povjerenja i sigurnosti u korisničkom iskustvu u Googleu.

Ovi autori smatraju da građani nisu sposobni samostalno prepoznati dezinformacije, pa stoga „dionici“ – predstavnici tehnoloških tvrtki, vlada, akademske zajednice i globalističkih think tankova – moraju usmjeravati javno mišljenje. Izvješće navodi:

„Odgovornost za procjenu vjerodostojnosti ne može biti isključivo na pojedincima kada su mehanizmi obmane sveprisutni, brzi i sofisticirani.“

Sukob s ljudskim pravima

WEF-ovo izvješće poziva na borbu protiv dezinformacija, ali autori ne definiraju jasno što smatraju dezinformacijama, što dovodi u pitanje njihovu interpretaciju slobode izražavanja. Članak 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.) jamči pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, uključujući „slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja“ i „širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija“. Međutim, WEF-ove strategije, poput cenzure „superširitelja“ i ograničavanja sadržaja, izravno krše ove principe.

Izvješće također povezuje borbu protiv dezinformacija s Agendom 2030. i Ciljevima održivog razvoja (SDG), sugerirajući da su dezinformacije sve što potencijalno ugrožava ove ciljeve. Takav pristup implicira da se sloboda izražavanja može ograničiti ako se smatra „štetnom“ za globalističke agende.

Strategije WEF-a: Kontrola ponude, potražnje i tržišta

WEF predlaže niz mjera za suzbijanje dezinformacija:

Ponuda:

• Uvođenje mjera protiv „superširitelja“ dezinformacija, uključujući cenzuru i ograničavanje oglašivača ili administratora grupa.

• Podsjetnici korisnicima da provjere informacije prije dijeljenja ili označavanje sadržaja kao „obmanjujućeg“.

Potražnja:

• Jačanje „pouzdanih izvora“ kroz partnerstva s digitalnim platformama.

• Suradnja s influencerima za promicanje „točnih“ informacija, često prikrivajući institucionalnu propagandu kao organski sadržaj.

Tržište:

• Uvođenje „prekidača“ za suzbijanje dezinformacija tijekom kriza (npr. izbori, sukobi, zdravstvene krize).

• Označavanje sadržaja alatima poput hashiranja za brže uklanjanje.

Ove mjere često uključuju manipulaciju rezultatima pretraživanja i suradnju s platformama poput Googlea i TikToka. Na primjer, UN je surađivao s TikTokom kako bi promovirao „provjerene“ zdravstvene informacije, dok je Google manipulirao rezultatima pretraživanja o klimatskim promjenama kako bi istaknuo izvore odobrene od UN-a.

Gubitak povjerenja

WEF i UN često zanemaruju činjenicu da su izgubili povjerenje javnosti. Godišnji sastanak WEF-a 2024. bio je posvećen „ponovnoj izgradnji povjerenja“, no umjesto introspekcije, organizacije krivnju svaljuju na dezinformacije i inzistiraju na preodgoju javnosti kroz MIL programe. Ovo uključuje financijsku diskriminaciju, cenzuru i uklanjanje sadržaja koji se ne slaže s njihovim agendama, poput kritika klimatskih politika ili zdravstvenih smjernica WHO-a.

Bez jasnih primjera dezinformacija, njihovi pozivi na cenzuru i kontrolu informacija izgledaju kao pokušaj gušenja neslaganja. Umjesto promicanja kritičkog razmišljanja, ove organizacije nameću vlastite narative, kršeći temeljna ljudska prava zajamčena člankom 19. Ako nastave ovim putem, riskiraju daljnji gubitak povjerenja i otpor javnosti prema njihovim agendama.